Piše: Željko Sertić, prof.
Doživljavati umjetnički svakako je mudar način života. Od poniranja u tajne ljudskog života čovjek ipak nije izumio ništa vrijednije od muzike, čovjek se njome brani ili krije od životne groze, kao svjetiljka ona smanjuje tminu, prija kao melem, a kao opojnost blagotvornija je od svih narkotika.
Tradicionalnim Miholjskim koncertom održanim 23. rujna u prepunoj župnoj crkvi sv. Mihovila u Varešu završen je jubilarni, peti po redu VaCLaF, međunarodni festival komorne muzike. Ovogodišnji festival zaslužuje najveće pohvale jer predstavlja umjetnički domet kakav se ne susreće često u koncertnim dvoranama regije.
Umjetnička direktorica festivala, violinistica Andrea Nikolić koja od početka uspješno vodi ovaj festival, pored svoje ogromne i neiscrpne, rekao bih vulkanski eruptivne energije, jedna je od rijetkih umjetnica koji posjeduju onu renesansnu svestranost i široki pogled i razumijevanje suštine muzičke umjetnosti. Emotivno i intelektualno ovogodišnji festival je ingeniozno osmislila i tako doprinijela da se Vareš uvrsti na kulturnu mapu Europe.
Moto ovogodišnjeg festivala je ZAJEDNO što se može višestruko tumačiti; zajedno kao (svi) zaJEDNO, ali i kao romantična vizija njemačkog pjesnika Friedricha Schillera koji u svojoj Pjesmi o zvonu (Lied von der Glocke) pjeva o tome kako će svi ljudi biti braća spojeni krilom umjetnosti, što je inspiriralo Beethovena za čuvenu "Odu radosti". Dakle, svi zajedno za jedan humaniji i bolji svijet, a umjetnost, muzika čiji univerzalni govor svi razumiju pogotovo, na to nas potiču.
Koncepcijski Andrea je treći koncert iz ovogodišnjeg ciklusa posvetila kao homage Ludvigu van Beethovenu u povodu 190. godišnjice njegove smrti. Usudio bih se (naravno u kolokvijalnom značenju) povući paralelu između Andree i Bethovena, a to je njihova buntovna revolucionarna priroda. Beethoven je imao visoko razvijenu svijest o dostojanstvu čovjeka i umjetnika. Poznate su njegove riječi koje je uputio svome meceni knezu Lichnowskom: "Kneže, to što jeste postali ste slučajem i rođenjem, dok ja svoj položaj dugujem sam sebi. Kneževa je bilo i bit će ih na hiljade, a Beethoven je samo jedan".
Drugi iz ciklusa koncerata Andrea je, kao svojevrsno ponovno otvaranje, posvetila ženama skladateljima boreći se tako protiv nažalost još uvijek brojnih uvriježenih stereotipa o ženama. Fenomenalnim koncertom, a dan poslije i interaktivnom radionicom s djevojčicama, demantirala je i one koji se referiraju na Schopenhauera – koji je smatrao da žene mogu biti talentirane, ali ne i genijalne – i zajedno s kolegicama pokazala i dokazala upravo suprotno. Po prvi put uvedena je u program Vareš Classic Festivala, uz već tradicionalnu likovnu umjetnost u suradnji sa Art Colony Borovica i Stjepanom Šimićem – Pepijem, i književnost – uz gošće Lamiju Begagić i Marinu Veličković.
Ovogodišnji program festivala je svojom raznolikošću i obimom bio najbogatiji do sada. Tijekom deset dana koliko je festival trajao slušali smo pet koncerata u ambijentu stare crkve (najstarije sačuvane u BiH) i završni finalni koncert u velikoj župnoj crkvi. Između koncerata su se održavala predavanja, radionice i otvorene probe na kojima su eminentni umjetnici educirali mlade glazbenike muzičke škole – koji su i sami nastupili na dva veoma uspjela pijanistička koncerta. (Napredak pijanističke škole za svaku je pohvalu!) Mnogobrojnu publiku obradovali su i mladi rockeri i tamburaši pod vodstvom prof. Igora Hingera na čak tri popratna koncerta.
Programska koncepcija festivala obuhvatila je djela od baroka, bečkih klasika, ranog i kasnog romantizma do suvremene avangardne muzike 21.stoljeća, a nastupili su eminentni umjetnici iz Nizozemske, Austrije, Hrvatske, Srbije i BiH. Posebno je značajno to što je djelo vrhunskog bosanskohercegovačkog kompozitora Davida Mastikose "Ul-La", posvećeno Andrei Nikolić, svoju praizvedbu doživjelo u Varešu.
Visoka izvođačka razina je primarna odlika muziciranja svih sudionika festivala. Sve interpretacije su se odlikovale toplom lirskom senzibilnošću i dubokim poniranjem i uživljavanjem u programski koncept i slojevitu muzičku strukturu, virtuoznim svladavanjem bravuroznih tehničkih zahtjeva i velikim dinamičkim dijapazonom, a kamerni zvuk je dostizao orkestarsku voluminoznost. Festivalski WISE ansambl je pokazao rijetko viđenu snagu simfonijskog zvuka, to je ansambl ogromnog potencijala i s interpretacijama najviših umjetničkih dometa. Ovaj ansambl, svirajući, prosto diše jednim dahom. Muzička fraza je profinjena i maksimalno izražajna. Dinamika velikog dijapazona, a linija građenja i razvijanja muzičkog oblika spontana i prirodna s velikim i snažnim gradacijama i dramatskom snagom koja je neodoljiva. Pored standardnog Andreinog "tima", sjajnog nizozemskog čelista Basa Jongena i fenomenalnog austrijskog klarinetista Sylvestra Perschla, uživali smo u interpretacijama izvrsnih međunarodno etabliranih umjetnika: sjajnog violiste Saše Mirkovića, violinistice Katarine Kutnar, violinista Marca Grazianija, violiste Sretena Jovića, sopranistice Josipe Bainac, flautista Adi Šehua, te izvrsnih pijanista Ana Magdalene Koktis i Stipe Bilića i profesora vareške Muzičke škole Mirona Konjevića i Ilme Čerim.
Oboistica Ivana Nikolić koja je nastupala na svim Miholjskim koncertima profilirala se u vrhunskog umjetnika. Pored bravurozne tehničke superiornosti odlikuje se veoma lijepim toplim tonom one karakteristične oboističke nazalnosti (Brahms je zato i rekao da je oboa duša orkestra) pjenastom mekoćom i suptilnošću engleskog roga. Na ovogodišnjem festivalu je nastupila solistički i komorno. Naročito je zablistala u Prokofjevom kvintetu i Bachovom koncertu za obou i violinu te Pascullijevom Homage a Bellini svirajući engleski rog. Sjajno je osmislila svaku notu i nijansirala svaku frazu. Prijatno iznenađenje je i mladi kontrabasist Dženis Mrkonjić, član Sarajevske filharmonije koji je maestralno nastupio u savršenoj sinergiji s članovima komornog ansambla.
Festival je otvorila Banjalučka filharmonija, a na završnom koncertu je nastupio mladalački poletan komorni orkestar studenata sarajevske Muzičke akademije pod rukovođenjem sjajne profesorice i doktorice violončela Belme Alić. Tako su se simbolički povezali Sarajevo, Banja Luka i Vareš u skladu sa sloganom festivala: zajedno. Sve je koncerte oduševljena publika ispratila gromoglasnim stojećim ovacijama!
Na kraju, nakon tolike erupcije emocija i izvrsne muzike, malo je reći da s nestrpljenjem očekujemo naredni VaCLaF. Odbrojavamo dane do još jednog posebnog i jedinstvenog praznika umjetnosti!
(*Stavovi izneseni u komentarima su osobni stav autora i ne odražavaju nužno stavove portala Vareš Homepage)